Ovog puta, protivno svom običaju, prenosim bez komentara ovaj dragulj žurnalistike iz Bandićevog propagandnog glasila Zagreb.hr (tiska se i besplatno dijeli u golemoj nakladi, ne možete pobjeći od njega po gradu, a dostupan je kao pdf dokument na online-zagreb.hr) Obratite posebnu pažnju na pohvalu "Horvatinčićevoj privatnoj vojsci"!

CVJETNI TRG JE POBJEDA JAVNOG - I PRIVATNOG

Piše: Jozo Renić, jozo.renic@mmreza.hr

I Cvjetni je prolaz mogao ostati jedan od neostvarenih projekata u posljednjih nekoliko desetljeća u Zagrebu. Međutim, jednog lijepog listopadskog dana Horvatinčić je pozvao društvo na svoje gradilište da bi podigli čašu viziji koja se ipak ostvaruje. Kada smo jednog od uzvanika upitali što ste zapravo došli slaviti, odgovorio je:

- Propast nečijeg nauma da u ovom gradu dobijemo još jedan propali poduzetnički i arhitektonski san! Jedva čekam da se protivnici ove gradnje sami uvjere da su bili u zabludi.

Kako se vidi po konturama, sredinom iduće godine uistinu bi se zeleno društvo moglo lupiti u čelo dok budu šetali prolazom, zapravo ne prolazom, jer investitor ne želi da to bude nešto “usko i klaustrofobično”, nego da nastane ulica, javno šetalište. Htjelo se promijeniti zagrebačku vizuru dobivanjem novog vrijednog prostora, širokog 24 i visokog 16 metara. Iznad svega toga, doduše, bit će spavaonice bogataša, 45 apartmana, Zagrebački kristali, a dolje pod zemljom njihove garaže i parkirna mjesta. Ta kombinacija privatnog i javnog prostora u današnje je vrijeme neminovna, jer bez privatnog pitanje je dokad bismo gledali štakoraj, a bez javne svrhe ta investicija ne bi dobila zeleno svjetlo gradskih vlasti. U svakom slučaju, bit ćeb to nešto između Ilice i šoping-centara kakvih smo već siti na drugim mjestima, tj. posve nova pješačka oaza u kakvu bismo u nekoj europskoj metropoli rado zašli.

Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su zbog nečijeg miga izvisili mnogi projekti. Ovdje smo se već nagledali neostvarenih arhitektonskih vizija i pitanje je kako bi ovaj grad izgledao da je u ono vrijeme bilo više slobode. (...)

Varšavska i budućnost demokracije

Već pet dana ne uspijevam postaviti svoj tekst na blog na blog.hr. Normalno se ulogiram, pišem i pregledavam, ali kad kliknem "spremi" ili "objavi" editor me izbacuje, kaže "stranica ne postoji". Poslao sam žalbu adminima, ali koliko vidim admini blog.hr imaju načelo da NIKADA ne odgovaraju na emajlove. :(

U subotu sam pisao o događajima u Varšavskoj i koncepcijama nenasilne akcije i održanja reda. Danas par riječi o demokraciji, također na osnovu diskusija vođenih ovih dana na netu.

Jedan argument cinika, koji stoje sa strane jest, da du prosvjedenici naivni, jer su svoj bijes usmjerili samo na Milana Bandića, dok je stvar u sustavu, iz kojega je on iznikao i kojeg je dio.

Postoji taktika, a postoji i strategija. Ne možeš ciljati na stotinu ciljeva odjednom. Sasvim točno - postoji problem sustava. Sustava otuđene moći, gdje političari smatraju da demokracija traje deset sekundi svake četiri godine, dok ne zaokružiš broj na listiću, a onda oni vladaju.

Postoje naravno razlike među sudjelujućima u ovom društvenom pokretu, što je neminovno kad se radi o polarizaciji samo na "da" ili "ne" oko jednog pitanja. Ja nisam u krugu voditelja, ali sam od početka tu blizu, a moja stranka je, između ostaloga, od početka imala oštriju lijevu, socijalnu, antikapitalističku retoriku nego voditelji ("Borba malih ljudi protiv beskrupuloznih kapitalista", vidi: citat priopćenja u moj prvom zapisu na blogu, 30. siječnja 2007., zatim Na svaki blok u centru, na svaku livadu u gradu, vrebaju beskrupolozni razvojnici idr.). Oni su u zadnje vrijeme svoju retoriku zaoštrili.

Osim što sam aktivist, ja sam i analitičar, teoretičar. Sociološko "proučavanje sa sudjelovanjem", s druge strane tradicija angažirane "kritičke teorije društva" koja je u posljednjih godina posve utrnula i PMSM treba ju obnoviti. Analizirati ne samo ono što jest, nego i ono što može biti (tendencije) i ono što treba biti (pri čemu, zaista, napuštamo tlo "pozitivne" znanosti, koja ništa ne može reći o tome "treba"),

Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji "demokracije s vođom": hajdemo izabrati jednog vođu ("čovjek a ne stranka"), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi ("kao konj"), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.

Suprutna je koncepcija participativne demokracije, koju i ja i moja stranka zastupamo. Vidi moje tekstove Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije, Nema ekologije bez demokracije, Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima i dr., a u Programskim načelima Zelene liste je na prvom mjestu "Aktivna demokracija". Ona, ugrubo, kombinira klasično liberalno učenje o podjeli vlasti, instrumente neposredne demokracije te ono što je u posljednjih 20-ak godina nazvano "deliberativna demokracija".

Imamo sad i plenum u Varšavskoj. :) "Sva vlast plenumima!" (Nije moja parola - to je od onih radikalnijih na ljevici, koji posve odbacuju metode predstavničke demokracije.) To sam sredstvo prepoznao kao još važnije od cilja, besplatnog školstva, kad su studenti FFZg počeli prvu blokadu Fakulteta. Vidi moj tekst: Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela!. Tada sam, o tencenciji promjena koja se nazire, napisao:

Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (...) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja.

Mislim, da je proteklih godinu dana pokazalo da u tom smjeru idemo. Ne mase, nego udruženi, samosvjesni pojedinci i pojedinke.

Jedna od stvari u vezi prosvjeda u Varšavskoj, koja PMSM mora privući i pažnju neutralnog analitičara (što ja naravno nisam - angažirani sam analitičar, sudjelujem i istražujem), jest uzornost slijeđenja metoda nenasilne akcije od strane svih sudionika - prvenstveno naravno jezgre uglavnom mlađih aktivista koji su prošli odgovrajuću obuku i organizirani su, služeći kao "gardijska brigada", ali i nas ostalih, domobrana koji dajemo masovnu podršku. Malo je bilo provokacija prema zaštitarima i policiji, red se održava spontano, prihvaćeno je kao samorazumljivo da u području prosvjeda nema alkoholnih pića isl.. Stvara se jedna nova kultura.

Pripadnici posebne policije svakako se, okruženi ležernom šarolikom mlađarijom i mirnim građanima, moraju pitati "A što mi tu zapravo radimo?" Oni, naravno, slijede naređenja, i stajat će mirno pa i podnositi eventualnu poneku provokaciju, dok im se drugačije ne naredi. No što da rade profesionalne snage javnoga reda, kad je očito, da javnost sama i bez njih može održati red?

U diskusiji na pollitika.com, jedan je bloger iznio neke argumente u potrebu prisustva snažnih policijskih snaga, pa sam mu odgovorio. Riječ je o klasičnom argumentu za spremnost sile od strane vlasti, u suočenju s masovnim prosvjedom - naime: iako je masa mirna, njeno nezadovoljstvo mogu zloupotrijebiti huligani, a za njihovo suzbijanje potrebni su profesionalci.

nebi rekao da će sutra policajci tuči prosvjednike, ali će se radeći svoj posao morati braniti od nasilnika i huligana koji zlorabe opravdano nezadovoljstvo prosvjedika

A ja pitam: da li ste u ovih šest dana, kao i recimo u ukupno 49 dana blokade fakulteta prošle godine, uočili i najmanji znak da se tako nešto događa? I da pritom, ako bi netko stvarno pokušao "zlorabiti opravdano nezadovoljstvo prosvjednika", oni ne bi mogli sami održati red i izolirati svoje "crne ovce", nego bi im ljubazni oklopnici trebali pomoći?

Ponavljam apsolutno podržavam prosvjednike, međutim ne i radikale kojima nije cilj opće dobro i zajednica, već kravali
Takvih, međutim, ovdje nema. Nije ovo nogometni stadion!

Ama moraju snage legalne upotrebe sile biti spremne, inzistira moj oponent, jer:

mahanje maslinovim grančicama protiv nasilnika na ulici je kao što svi dobro znamo opasan i pogibeljan posao